Juče je u Banjaluci zasjedala Skupština, a radnici “Vodovoda” okupili su se ispred zgrade Gradske uprave pred početak sjednice kako bi izrazili svoju zabrinutost za funkcionisanje preduzeća i kontinuiranost isporuke vode zbog odluka koje Skupština donosi.
“Vodovod” je gradsko preduzeće, što znači da na dio poslovanja direktno utiču odluke većinskog vlasnika, tj. Grada. Tako npr. cijenu usluge ne formiraju tržišni uslovi, Uprava niti Nadzorni odbor, nego Skupština Grada. Voda je proizvod kao i svaki drugi i za njenu proizvodnju i distribuciju potrebni su električna energija, hemikalije, cijevi i svi drugi elementi cjevovoda i ljudi. Od zadnje korekcije cijene vode prošle su dvije i po godine. Za to vrijeme struja je poskupjela dva puta, rasla je najniža plata, svaki segment u procesu proizvodnje je poskupio…. a cijena vode ostala je ista, u prevodu – nedovoljna da pokrije troškove poslovanja. Zbog toga nismo imali drugog izbora, nego se ovako direktno obratiti odbornicima. Trenutna cijena kubika vode je 0,94 KM, dok je u Laktašima i Čelincu 1,35 odnosno 1,36 KM. Mi tražimo 1,20 KM.
Korekcija koju smo zatražili apsolutno je ekonomski opravdana i neophodna da bi se obezbijedio kontinuitet u proizvodnji i isporuci vode te isplatama plata.
Drugi za nas jednako važan razlog ovog okupljanja je sistem Tunjice 1 i 2. Samo mi znamo s koliko napora smo uspjeli ovo ljeto održati kontinuitet u snabdijevanju sjevernog dijela grada. Samo mi znamo koliko je puta bio pred kolapsom i koliko je napora uloženo da se oporavi. A svi znamo da bi rješenje ovog problema, koji traje godinama i koji će postajati sve izraženiji, bila izgradnja novog, većeg cjevovoda.
Ima li šta važnije od vode?
Mi zaista ulažemo maksimalne napore, ali bez pomoći lokalne zajednice u kojoj poslujemo – teško da ćemo uspjeti. Zato apelujemo na one koji u svojim rukama drže sudbinu ne samo ovog preduzeća i njegovih radnika, nego i sudbinu snabdijevanja vodom Banjaluke, Čelinca, Laktaša… Nadamo se da će shvatiti ozbiljnost situacije i postupiti odgovorno.