Uvijek sam imala poseban odnos prema vodi – u isto vrijeme divljenje i strah, potrebu da sam joj blizu, ali i da sam na odstojanju. Kad je Vrbas u pitanju naročito! Čarobna zelena rijeka u kanjonu prosto mami da, ako ništa drugo, samo sjedite kraj vode i napajate dušu ljepotom.
Krenem prije nekoliko dana na put. Vodi me cesta kraj Vrbasa. Volim ja tu divljinu i, priznajem, uživam. Sve do momenta kad sliku božanske kreacije na zemlji zamijeni slika ljudske bahatosti…
Lijepa rijeko, zamolila bih te da nam oprostiš, ali kako?
